Dr.sc. Mišo Mudrić
Posljedično nestabilnoj situaciji u zemljama Sjeverne Afrike i Bliskog istoka te sve ozbiljnijem migracijskom valu usmjerenom prema Europi, još prije nekoliko godina relativno siguran prostor Mediterana danas predstavlja sigurnosno ugroženo područje – pojavnost koja zahtjeva sasvim novu paradigmu sigurnosnog djelovanja i prevencije.
Uporaba sile, tradicionalno ograničena na djelovanje državnih institucija, početkom novog milenija postepeno se nameće kao sine qua non vanjsko-političkog djelovanja zapadnih zemalja, a što je poglavito primjetno u ratovima u Afganistanu i Iraku. Pojava privatnih kompanija koje pružaju uslugu naoružane pratnje na trgovačkim brodovima koji prolaze kroz ugrožene morske zone relativno je novijeg datuma i veže se uz obalne države onih zemalja gdje je urušavanje političkog sustava dovelo do sigurnosne nestabilnosti koja djeluje, kako unutar određenog područja, tako i prema van. Pravo pojedinca na uporabu oružane sile kao krajnje mjere obrane veže se, i pravno opravdava, kroz institut prava pojedinca na samo-obranu.
Pitanje zaštite europskih morskih granica, posebno naglašeno u tekućem razdoblju, otvara sasvim zasebno poglavlje sprege državnih odnosno supra-nacionalnih institucija i privatnih aktera, poglavito u vezi sa suzbijanjem organiziranog kriminala , ali i međunarodnim nastojanjima onemogućavanja djelovanja različitih terorističkih i povezanih skupina. Postojeći mehanizmi (poput europske agencije Frontex) sve više se nadopunjuju i komplimentiraju uslugama koje pruža privatni sektor, a u novije vrijeme posebno se razmatra mogućnost izravne uporabe privatnih pomorskih sigurnosnih kompanija u svrhu sigurnosne zaštite osjetljivih točaka europskih pomorskih granica.
Početno istraživanje (i predstojeće izlaganje) usmjereno je na analizu prava pojedinca na samo-obranu, odnosno, iz toga izvedenog prava privatnih pomorskih sigurnosnih kompanija na uporabu naoružane sigurnosne zaštite u svrhu zaštite pomorskih brodova. Činjenicom kako sudska praksa još uvijek ne nudi pravne presedane koji bi ponudili temelj za preispitivanje standarada uporabe oružane sile, prisutnih u određenom broju pravno obvezujućih nacionalnih propisa i pravno ne-obvezujućih preporuka i standarada prisutnih u dokumentima stručnih udruženja i ostalih interesnih skupina , uspoređuje se nedavno usvojena prvostupanjska odluka američkog suda u incidentu Nisour Square, Bagdad – slučaj uporabe (pretjerane) oružane sile privatne sigurnosne kompanije Blackwater, usluga koja se pružala na kopnu – sa incidentom Enrica Lexie, Indija – slučaj uporabe (pretjerane) oružane sile talijanskog vojnog kontingenta koji je štitio talijanski tanker.